Obrazovanje

Prenosimo članak sa stranice udruženja “Mreža za izgradnju mira”: Obrazovanje:

OBRAZOVANJE

1.     UVOD

Osnovna potreba savremenog društva je obrazovana populacija. Država pri formiranju obrazovanja igra značajnu ulogu u smislu obezbjeđivanja ustanova, odnosno škola za obrazovanje, opreme… Također, država zakonskim mjerama obavezuje svakog pojedinca na završavanje osnovne škole, dok dalje školovanje predstavlja lični izbor pojedinca.

Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Iz tog razloga države preuzimaju brigu o finansiranju obrazovanja (osnovnog, srednjoškolskog i dijelom visokog obrazovanja). Znanje se individualno stiče ali ono predstavlja bogatstvo društvene zajednice. Škole kao institucije znanja nemaju samo tu ulogu već i ulogu institucije za čuvanje djece – mjesta na kojima su djeca sigurna, u školama se razvija sposobnost komunikacije, sklapaju prijateljstava. U našem društvu obrazovanje je centralizovano. U primjeni koncepta državnog obrazovanja ključnu ulogu igra Ministarstvo prosvjete. Nastavnici nemaju veliku uticaj na školske planove, privreda takođe nema veliki uticaj na stvaranje potrebnih profila. Školski sistem u jednoj državi zavisi od više faktora kao što su tradicija, razvoj društva, nauke i umjetnosti.

2.     RAZVOJ OBRAZOVANJA

U starim društvima školovanje je bilo dostupno samo malom broju ljudi, onima koji su imali novca ili vremena. Vjerski velikodostojnici, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za većinu, odrastanje je značilo učenje na primjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domaćim poslovima, u radu na poljima i u zanatskom radu. Čitanje nije bilo potrebno, a ni korisno. Još jedan razlog ne čitanja je bio to što su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško.

2.1   OBRAZOVANJE U SVOJOJ MODERNOJ FORMI

Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumijeva nastavu u posebno izgrađenim zgradama, počeo je da se razvija postepeno. I pored toga do prije 150 godina djecu imućnih podučavali su privatni učitelji. Većina stanovništva nije imala nikakvog obrazovanja do prvih decenija 19. st. kada se u Evropi i SAD-u počeo da uvodi sistem osnovnih škola. Proces industrijalizacije i širenje gradova izazvali su potrebu za specijalnim obrazovanjem. Ljudi danas rade u mnogim profesijama i koriste razna stručna znanja, tako da više nije moguće prenošenje znanja sa roditelja na djecu. Sve više dolazi do izražaja apstraktno učenje pojedinih disciplina, a ne kao ranije praktično prenošenje nekih specifičnih vještina.

U modernom društvu ljudi treba da savladaju osnovne vještine kao što su: čitanje, pisanje, računanje i steknu opće znanje o svom fizičkom, društvenom i ekonomskom okruženju. U isto vrijeme je važno da znaju kako da uče da bi bili u stanju ovladati novim, i tehnički veoma složenim, oblicima informacija. Moderni obrazovni sistem počeo se oblikovati na zapadu početkom 19. vijeka. Iako je Britanija, za razliku od drugih zemalja, oklijevala da prihvati jedan integrisani sistem na nacionalnom nivou (obavezno školovanje je uvedeno 1870. godine). Kod njih je razvijen i sistem privatnih škola u kome se nastava plaća, naročito na nivoima višim od osnovnog.

3.     FUNKCIONALNO I INTENCIONALNO OBRAZOVANJE

Školsko dakle institucionalno (odnosno intencionalno), obrazovanje svakako je najznačajnije. Ono je namjeravano i isplanirano i njegov utjecaj, objektivno, najsnažniji. Ali obrazovanje se odvija i izvan tih institucija, praktički svugdje gdje se odvija život i rad čovjeka: u obitelji,predškolskim ustanovama, u skupini vršnjaka, kinu, kazalištu, na radnom mjestu, putem masovnih medija itd. Stoga i te forme realiziranja ukupnog procesa obrazovanja, poznate često pod nazivom funkcionalno obrazovanje.

4.     DRUŠTVENI POLOŽAJ I BUDUĆNOST OBRAZOVANJA

Savremeni svijet karakteriza kontinuiranog intenzivnog mijenjanja. Stoga je odgovarati na pitanje kakav će on biti za dva desetljeća ili jedno stoljeće veoma teško i doista nezahvalno. Ali je i moguće i opravdano postavljati pitanje kakav bi trebao izgledati i kakav bi,u skladu s tim, trebala biti uloga obrazovanja u čovjekovu životu. Vjerovatno se i između ostalog, i i zbog toga često može čuti pravo pitanje: „Kakva je budućnost obrazovanja?“

Mišljenja su u vezi s tim veoma različita, a sva se mogu svesti na tri značajnije skupine. Jedni smatraju da ovakvo obrazovanje nema perspektive i da će uskoro biti suvišno, kao i njegove institucije (škole), pa su potrebne i pripreme za potpuno nove oblike, metode i ciljeve. Drugi se drže tradicionalnih stavova da škola može preživjeti, a treći da se škola i dalje mora prilagođavati društvenim promjenama i mijenjati svoje ciljeve, metode, itd. Za sistem obrazovanja suvremenog svijeta često se kaže da se nalazi u razvojnoj krizi. To se odnosi, prije svega, na sistem školskog obrazovanja. Stoga zadnja dva do tri desetljeća odlikuje niz uzastopnih reformi školskog sistema. Međutim, rezultati koje su one postigle bitno su manji od očekivanih.

5.     OBRAZOVANJE DANAS

Međuzavisnost društva s jedne i odgoja i obrazovanja sa druge strane predstavlja jedan od najznačajnijih društvenih procesa, veoma važnih za razvoj društva kao humane zajednice te za razvoj pojedinca kao slobodne ličnosti. Ovdje treba definisati pojmove kao što se odgoj, obrazovanje, znanje, učenje. Odgoj je onaj društveni proces unutar socijalizacije kojim se obezbjeđuje usvajanje raznovrsnih vrijednosti i normi ponašanja, kao proizvod i rezultat kolektivne društvene svijesti.

Odgoj je sama srž socijalizacije. Ante Fiamengo smatra da je odgoj širi pojam od obrazovanja. On tvrdi da pojam odgoja obuhvata i pojmove kao što su obrazovanje i nastava. Učenje je sadržaj brojnih motoričkih, fizičkih i intelektualnih aktivnosti kojima pojedinac usvaja znanje, vještine ali uobličava vlastite duhovne sposobnosti i ponašanja. Znanje je rezultat različitih oblik učenja. Znanje je uvijek spoznaja istine u suprotnom bi bilo riječ o ideologiji.

5.1. MANIFESTNA FUNKCIJA ŠKOLE

Manifestna funkcija škole se ogleda u sljedećem:

  1. U prenošenju kulturne tradicije i socijalizaciji.
  2. Škola znači funkcionisanje društvenog sistema kao cjeline.
  3. Škola je društvena institucija koja služi selekciji i alokaciji na društvene položaje

U školi bi trebalo poštivati meritokratska pravila, sistem nepristrasnih, objektivnih mjerila vrednovanja sposobnosti, truda i dostignuća pojedinca (eng. merit-zasluga). Ova načela bi trebala vrijediti u čitavom društvu (ko radi složeniji posao trebao bi biti bolje plaćen), ali su posebno važna u školi. To znači da učenici koji se više trude i imaju bolje sposobnosti, trebali bi dobijati bolje ocijene, što će im omogućiti dalje školovanje i bolje plaćen posao, a samim tim i bolji društveni položaj. Škola bi tako trebala služiti kao društveni mehanizam selekcije- izbor najsposobnijih pojedinaca koji će zauzimati najvažnije položaje u društvu. Istodobno škola je društveni mehanizam alokacije-razmještaj ljudi u određene profesionalne uloge.

Pored manifestnih funkcija škole postoje i latentne funkcije škole (nenamjerne uloge škole) kao to da: Škole služe kao institucije za čuvanje djece, mjesta gdje će djeca biti na

Sigurnom. Škola kao “bračno tržište”, može se dogoditi da mladi izaberu partnera sličnog društvenog porijekla. U školama se razvijaju društvene vještine komuniciranja, sklapanja prijateljstva. Mogu biti i mjesta nastanka različitih omladinskih subkultura

6.     OBRAZOVANJE U BIH

Sistem obrazovanja u BiH je u velikoj mjeri decentralizovan jer ne samo da obrazovanje nije u nadležnosti države nego je npr. u slučaju Federacije Bosne i Hercegovina nadležnost nad ovim resorom spušten na nivoe kantona pa čak u nekim slučajevima i u nadležnost općina.

Obrazovanje je organizovano u četiri osnovna nivoa:

  • Predškolsko odgoj i obrazovanje
  • Osnovno obrazovanje
  • Srednje obrazovanje
  • Visoko obrazovanje

Obrazovni sistem u BiH još uvijek se oslanja na tradicionalan način učenja, više teorijski nego praktični. Daleko je to od standarda u razvijenim zemljama, gdje učenici usvajaju gradivo najviše kroz praktičnu nastavu. Sistem je potrebno reformisati, poručuju ljudi iz struke, kako bi bio prilagođen stvarnim potrebama učenika, posebno njihovom profesionalnom razvoju.

7.     OBRAZOVANJE U KANTONU SARAJEVO

Sistem obrazovanja u Kantonu Sarajevo je jako loš, i mora se raditi na tome kako ne bi dozvolili da nam mladi napuštaju državu, i da pronalaze neko bolje mjesto u inostranstvu. U osnovnim i srednjim školama jako je zastupljeno nasilje i diskriminacija. Preovladava korupcija pa tako imamo npr.: ”doktora ” koji je završio preko veze.Nadam se da će sljedeće generacije malo više poraditi na tome kako bi se popravila ova ružna slika obrazovanja u Kantonu Sarajevo.

Cio članak na sljedećem linku.

Vezane vijesti...


Switch to mobile version